Nezavisno od toga kako zaposleni naziva sumu novca koju kao naknadu za određeni mesec rada dobija od poslodavca u koverti ili na tekućem računu – zarada, primanje, plata, lični dohodak, taj iznos je samo deo onoga što je tokom tog perioda zaradio. Taj deo zarade zaposlenog , koji se dakle njemu direktno isplaćuje, naziva se neto zarada i sastoji se od
– osnovne zarade (broj ostvarenih radnih sati pomnožen visinom ugovorene cene rada koja zavisi od koeficijenta složenosti tog rada) i
– dodataka na osnovnu zaradu, kao što su topli obrok, regres za godišnji odmor, naknada za minuli rad, naknada za rad tokom državnih praznika, naknada za povećane troškove tokom rada na terenu, uvećanje zarade na osnovu smenskog rada ili rada noću, na osnovu prekovremenog rada, dodatak za pripravnost i drugo.
Definicija neto zarade
Najkraće rečeno, neto zarada se može definisati kao osnovna zarada koja je uvećana za dodatke koji na osnovu zakonskih propisa pripadaju zaposlenom. I to je onaj deo koji zaposlene najviše interesuje.
Kada je u pitanju cena rada, značajno je imati u vidu da ostoji definisana minimalna cena rada, koja služi kao osnovica za računanje nabrojanih dodataka koji su sastavni deo neto zarade, a podrazumeva se da poslodavac može da isplati i veću cenu rada.
Međutim, osim zaposlenih, i sama država ima pravo na jedan deo te zarade, u vidu poreza na lična primanja , doprinosa na teret radnika i doprinosa na teret poslodavca.
Svi zaposleni, u stvari, ostvaruju bruto zaradu, koja se sastoji od:
– neto zarade
– poreza na zaradu i
– doprinosa za obavezno socijalno osiguranje, koje plaćaju državi.
Doprinose za obavezno socijalno osiguranje čine:
– doprinos za zdravstveno osiguranje,
– doprinos za penziono osiguranje i
– doprinos za osiguranje u slučaju nezaposlenosti.
Imajući u vidu činjenicu da je u Srbiji važeći sistem bruto zarada, zakonodavstvo, propisi i zakoni pod terminom zarada smatraju neto zaradu uvećanu za poreze i doprinose zaposlenog, odnosno bruto zaradu. Dok je, s druge strane, zarada za poslodavca onaj iznos koji mesečno isplaćuje za zaposlenog („trošak“), a za zaposlenog – iznos koji mesečno dobija u vidu plate (zapravo neto zarada).
Pojmove bruto i neto zarade (mada, kako rekosmo, zaposlenog prevashodno zanima suma novca koju dobija u koverti ili na računu) veoma bitno je rasčlaniti i razumeti jer samim tim postajemo svesni istinske vrednosti sopstvenog rada. Ali takođe i na odgovarajući način sagledavamo poslodavca (koji je dužan da svakog meseca obezbedi novac ne samo za isplatu te sume, već i onog dela koji pripada državi), kao i samu državu koja se finansira na taj način.
Dakle, preglednije struktura zarade i objašnjenje termina vezanih za ovaj pojam se mogu postaviti ovako:
BRUTO ZARADA:
– neto zarada
– porez na dohodak
– doprinosi iz zarade,
Obračunava se po formuli: neta zarada umanjena za eventualne poreske olakšice, a zatim uvećana za porez na lična primanja i doprinose za penzioni i socijalni fond i za slučaj nezaposlenosti.
Odličan kalkulator neto bruto zarada možete koristiti na sajtu FT1P.
NETO ZARADA – zarada zaposlenog koja je umanjena za poreze i doprinose. Čine je neto osnovna zarada i dodaci na zaradu.
DODACI NA ZARADU – iznosi u vidu regresa, toplog orboka, minulog rada… koji uvećavaju zaradu
OSNOVICA ZA MINULI RAD – bruto zarada umanjena za dodatke na zaradu. U suštini, za svaku godinu rada zaposleni dobija procentualni dodatak na zaradu .
TOPLI OBROK – određena suma novca koja se dodaje na neto zaradu, za svaki dan koji je zaposleni proveo na poslu.
REGRES ZA GODIŠNJI ODMOR – dvanaesti deo ukupne sume koju radnik dobija na ime korišćena godišnjeg odmora. Nekada je čitava suma uplaćivana odjednom i zaista je služila zaposlenom za finansiranje godišnjeg odmora. Jednak je za sve zaposlene, nezavisno od godina, stručne spreme i posla koji obavljaju.
„ZA ISPLATU“ – ukupna suma koja se isplaćuje zaposlenom posle odbitaka rata kredita, alimentacije, kazni, akontacija i ostalih obustava