Na sam spomen predbračnog ugovora, misli nas uglavnom vode u daleki Holivud, u zemlju bogatih i slavnih. Žuta štampa prepuna je senzacionalističkih tekstova o do sada nečuvenim predbračnim ugovorima.
Primera radi, informacije koje kruže su da je popularni glumac Majkl Daglas, u slučaju razvoda od takođe poznate glumice Ketrin Zite Džons, dužan svojoj bivšoj supruzi da isplati 1.6 miliona dolara za svaku godinu braka i naknadu od 5 miliona dolara za svaku dokazanu preljubu.
Još zanimljivije zvuči predbračni ugovor Breda Pita i njegove sada već bivše supruge Dženifer Aniston. Supružnici su predbračnim ugovorom uredili i ponašanje u toku braka, pa se Bred obavezao da će svojoj izabranici svaki dan praviti multivitaminski sok, dok se popularna Džen ugovorom obavezala da se u toku braka neće ugojiti više od pet kilograma.
I upravo takvi predbračni ugovori, usklađeni sa statusom i potrebama holivudskih zvezda, čine da na ovu pravnu instituciju gledamo kao na obično pomodarstvo. Međutim, da li je baš tako?
Šta je to (pred)bračni ugovor?
Termin predbračni ugovor odomaćen je kod nas i može se čuti u svakodnevnom govoru. Ipak, trebalo bi imati na umu da je ovaj termin zapravo preuzet iz anglosaksonskog pravnog sistema (pre-nuptial agreement, skraćeno pre-nup) i kao takvog ga domaće zakonodavstvo ne prepoznaje.
Porodični zakon govori o bračnom ugovoru, koji u našem zakonodavstvu postoji od 2005. godine. Međutim, statistika pokazuje da se u Beogradu zaključi svega desetak bračnih ugovora godišnje, što bi značilo da u praksi i nije zaživeo.
Predlog da se kreira bračni ugovor budući supružnici mogu doživeti gotovo kao uvredu – ako se zaklinjemo na večnu ljubav, otkud toliko nepoverenja i sumnje da ćemo ostati zajedno do kraja života? Međutim, realnost nam servira zabrinjavajuće činjenice.
Broj razvoda u našoj zemlji neprestano raste i sve više brakova svoj epilog doživljava na sudu. Bračne parnice su najčešće veoma emotivno iscrpljujuće, jer zakon svedoči krahu jedne ljubavi, dok sud pokušava u red da dovede sve imovinskopravne odnose.
Dakle, bračni ugovor nije izraz nepoverenja ili nedostatka ljubavi, već služi prevashodno kao prevencija mogućih sukoba. U trenucima kada nas emocije preplave jer gubimo nekog sa kim smo planirali da provedemo ostatak života, bračni ugovor nam omogućava da bez prevelike pompe i iscrpljujućih prepucavanja zaključimo to životno poglavlje i nastavimo dalje.
Zakon predviđa dve mogućnosti: kreiranje ugovora pre stupanja u brak i nakon uplovljavanja u bračne vode. U prvom slučaju ugovor ima odložno dejstvo (stupa na snagu datumom sklapanja braka). Na ovaj način budući supružnici, i pre nego što stupe u brak, mogu regulisati imovinske odnose na imovini koju unose u brak, ali i imovini koju će u braku steći. U drugom slučaju, supružnici regulišu imovinske odnose u toku trajanja braka i to na posebnoj i zajedničkoj imovini (imovini koju već imaju), kao i imovini koju će tek steći tokom trajanja braka.
Zaključujemo da naziv predbračni ugovor na najbolji način ne opisuje ovaj pravni institut, iz prostog razloga što je ugovor moguće sastaviti i menjati i nakon sklapanja braka.
Šta se reguliše bračnim ugovorom?
Bračni ugovor obično sadrži popis celokupne imovine supružnika, posebne i zajedničke. Sve što se unese u brak i sve što će tek biti stečeno, može postati predmet bračnog ugovora. Postojanjem bračnog ugovora eliminiše se zakonski režim zajedničke imovine. To bi značilo da se, ukoliko do razvoda dođe, na podelu imovine primenjuje isključivo bračni ugovor, odnosno postupa se onako kako su se supružnici ranije dogovorili.
Kompletan proces razvoda braka na ovaj način postaje mnogo jednostavniji, nema sukoba niti rasprava, nego se postupa prema ranije određenom sporazumu. Bračni ugovor se kreira u vreme najveće ljubavi između (budućih) supružnika, pa na sporazum neće imati uticaj inat ili želja za osvetom.
Režim posebne imovine moguće je ugovoriti na celokupnoj imovini partnera, što znači da se sasvim isključuje režim zajedničke imovine. U praksi to znači da svako samostalno raspolaže svojom imovinom i nakon ulaska u brak. Na svu imovinu je moguće ugovoriti i režim zajedničke imovine ili ugovor prilagoditi željama supružnika – deo imovine je pod režimom posebne, a deo pod režimom zajedničke imovine.
Ovakva fleksibilnost omogućava supružnicima da bračni ugovor prilagode svom trenutnom stanju. Kao što smo ranije napomenuli, ugovor je moguće menjati i posle inicijalnog sklapanja.
Bračni ugovori se najčešće sklapaju u slučajevima kada je jedan supružnik imućniji od drugog ili kada oba supružnika ulaze u brak sa značajnom imovinom. Sklapanje bračnog ugovora se zapravo preporučuje svakom paru, bez obzira na imovinski i finansijski status. Međutim, realnost je da primena ovog pravnog insistuta u našoj zemlji i dalje nije zaživela.
Činjenica da se svaki četvrti brak u Srbiji razvede poljuljava idealističku ideju o životu nakon sklapanja braka, a koja nam dolazi iz bajki: “i živeli su srećno do kraja života”. Činjenica je i da parnice o podeli imovine mogu trajati i desetak ili dvadesetak godina. S tim u vezi, sklapanje bračnog ugovora možda nije najromantičniji gest u vašoj ljubavnoj priči, ali je svakako onaj koji će vam u velikoj meri olakšati proces razvoda, ako do njega dođe.
Kada rešite da svoju vezu krunišete brakom, pored zakazivanja prostora, muzike i fotografa za venčanje, zakažite termin i kod advokata. Advokat vam preciznije može objasniti ceo postupak sastavljanja bračnog ugovora i šta to konkretno znači na duže staze.