Delo Ujka Vanja je tragikomedija proslavljenog ruskog pisca Antona Pavloviča Čehova, prvi put objavljena 1898. godine, a prvi put izvedena naredne godine pred moskovskom publikom.
Drama Ujka Vanja prikazuje sliku života u ruskom selu, koji je monoton, a sami junaci su nezadovoljni. Dramu otvara poseta seoskom imanju od strane Serebrjakova, penzionisanog profesora, koji godinama živi u gradu od zarade pomenutog imanja svoje pokojne prve žene, sa svojom mladom ženom Jelenom, koja ozbiljno menja tok života ostalih likova.
Likovi u drami Ujka Vanja
Pored pomenutog profesora Serebrjakova i njegove druge žene Jelene, u drami se pojavljuje i Sonja, koja iako je profesorova ćerka iz prvog braka u godinama za udaju, ipak prikazana kao prilično bleda i jednodimenzionalna osoba.
Centralni lik dela po kojem je i sama drama dobila ime, Ivan Vojnitski iliti Ujka Vanja, koji iako se brine o profesorovom imanju, u stalnom je sukobu sa njim. On negoduje što se razlenio i čini mu se, kao i drugim likovima u drami, da je za to kriv Serebrjakov.
Vojnitski razmišlja o svom životu i shvata da je mnogo toga propustio. A i njegova ljubav prema Jeleni Andrejevnoj, profesorovoj ženi, u potpunosti je uzaludna.
Astrov, seoski lekar, radi svoj posao predano, ali ga smatraju osobenjakom jer voli šumu i ne jede meso. Tu se sreće kontrast između između sela i inteligencije. Sonja je zaljubljena u Astrova, ali njena ljubav nije uzvraćena. U monotoniji sela, Astrov predstavlja svetlost za mladu devojku.
Pročitajte još: Knjige za decu
Odlazak profesora i njegove supruge na kraju dela vratiće likove drame starim idealima rada, a njihov život će opet biti ispunjen radošću. Ovakav kraj drame Ujka Vanja, govori i o samoj ličnosti Čehova, njegovoj veri u budućnost i njegovom pogledu punom ljubavi prema novom, plemenitom životu.
Glavni simboli u ovom delu
Drama Ujka Vanja prikazuje komplikovane odnose između nekoliko likova sa prilično različitim osobinama i karakteristikama. Postavljena u devetnaestom veku, Čehovljeva drama naglašava sukob njegovih likova u svakodnevnom životu kroz jezik, scenografiju, zvučne efekte i kostime.
Zanimljivo je da se mnogi gore pomenuti aspekti oslanjaju na moćnu simboliku: to je ključni faktor koji ne samo da oblikuje Čehovljeve likove već utiče i na ritam predstave. A upravo ta simbolika možda i najviše dolazi do izražaja u samom krešendu dela, četvrtom činu.
Primetno je da su odnosi Ujka Vanje sa profesorom i Jelenom neprestano stavljeni u podređen položaj koji je uporediv sa položajem roba. Njegova lična samopožrtvovanost profesoru i nesebična ljubav prema Jeleni ostavljaju ga nemoćnim, jer ni jedno ni drugo ne brine za njega, zanemaruju ili iskorišćavaju njegov trud i ne poštuju njegovo dostojanstvo.
Zanimljiva uloga karte Afrike
Njihov odnos se može posmatrati i kroz kartu Afrike koja visi na zidu, odnosno na nejednak položaj između Afrike i Rusije. Zanimljivo je podsetiti se da je, na žalost, tokom vekova imperijalizma Afrika uvek bila politički, kulturno i socijalno podređena u odnosu na Rusiju i, iskreno govoreći, na ostatak sveta.
Karta Afrike na zidu, prema tome, nije samo karta; to je složeni simbol koji je zasićen godinama istorijskih i političkih asocijacija sa nemoći i eksploatatorskim radom.
Tragikomični obrt
Iako je Vanja osetio nagon za samoubistvom pri samom kraju drame, on kasnije vraća lek, kao da se nikada ništa nije dogodilo. Događa se značajan, ali nevidljiv dramski čin, ali Vanja ne pravi nikakve promene u svojoj strašnoj situaciji.
Depresivna putanja Vanjinog života je poput kruga u kojem sve počinje i završava se u istoj tački. Vanja i njegovi postupci su besmisleni, a karta to pojačava. Nikada se ne menja, a ovaj problem staziranja čovečanstva je možda najveća lekcija koju čovek može naučiti iz ove zapanjujuće igre.
Ovu kao i mnoge druge knjige možete poručiti na najpoznatijoj online platformi knjigenadlanu.com . Takodje možete pronaći i veliki izbor knjiga koje su na akciji.