Onda kada je vreme da vaš mališan krene u vrtić, svakako je da će jedna od glavnih dilema biti poslati ga u onaj privatni ili državni.
Kako se ovo pitanje često postavlja, stavku po stavku treba sagledati da li su bolji državni ili privatni vrtići, u zavisnosti od broja dece u grupama, cene i radnog vremena, ali i eventualnih dodatnih časova i posebnih programa.
Državni i privatni vrtići – cene
Cena je jedan od glavnih faktora koji roditelje tera da se odluče da li su bolji državni ili privatni vrtići.
Iako, svakako, državni imaju nižu cenu, troškovi za privatni vrtić mogu biti subvencionisani od strane grada. Naime, kako se u većim gradovima poput Beograda dešava da državni vrtić bude popunjen, logično je da se dešavaju i odbijanja.
U tom slučaju, privatni vrtići roditeljima ostaju jedina opcija, a često se teško ili gotovo nikako ne mogu isfinansirati. I tu nastaje problem, koji grad rešava subvencionisanjem troškova, i to tako što se uz sva ostala dokumenta prilaže i odbijenica iz državnog vrtića.
Tu sada dolazimo do razlika u ceni, koje će u pojedinim slučajevima morati da budu plaćene. Negde će privatni vrtići biti čak duplo skuplji od državnog, te će ovih 50% morati da plate roditelji.
Sva sreća, mogu se izabrati i oni jeftiniji ili pak sa cenom istom kao državni, gde nećete morati da izdvajate nikakav ili gotovo nikakav novac.
Radno vreme
Kada je u pitanju radno vreme, i državni i privatni vrtići uglavnom rade isto. Otvaraju se u šest ujutru, a deca se dovode uglavnom do 8, i nekada kasnije.
Međutim, privatni vrtići se mogu razlikovati i po tome što rade vikendom, kao i po tome što mogu biti bolje prilagođeni radnom vremenu od 9 do 5 nego državni. Ali osim navedenog, tu u suštini nema neke razlike, te ovo najčešće i nije parametar pri odluci.
Broj dece u grupama
Broj dece u grupama čini najveću razliku i često je veoma važan prilikom dileme državni ili privatni vrtići.
Naime, kako su državni vrtići popunjeni, često se dešava da broj dece u grupama bude zaista veliki. Pedagozi predlažu da u uzrastu do 4 godine bude 8 dece u grupi, odnosno 12 za stariji uzrast, što privatni vrtići poštuju. To su, svakako, neuporedivo lakši uslovi za rad i igru, ali ni to ne mora biti presudno prilikom izbora.
Dodatni časovi/hobiji i/ili posebni programi
Iako su ranije privatni vrtići bili jedina mesta u kom su deca mogla da uče, kako kroz igru tako i inače, po posebnim sistemima, te da imaju dodatne časove engleskog, fiskulture, baleta, glume i slično, danas nema veće razlike kada su dodatni programi u pitanju od državnih vrtića.
Privatni vrtići ne naplaćuju ovakve dodatne sadržaje jer su oni već uračunati u cenu i podrazumevaju se. Sa druge strane, u državnim vrtićima se ovakvi časovi moraju dodatno platiti.
Jedina razlika je, dakle, u samoj koncepciji, jer se trenutno jedino privatni vrtići mogu naći sa posebnim programima, poput recimo Montesori programa, obrazovanja i zdravog rasta u prirodi i sličnih koncepata.