Dobro obezbeđenje za miran san – saveti za kvalitetnije obezbeđenje objekata

Kada govorimo o sistemima zaštite lokala/prodavnica, moramo se voditi izrekom „nisam toliko bogat da kupujem jeftine stvari“. Svaka navodna ušteda koju napravimo može nas skupo koštati što robe, što bezbednosti, a najvažnije, čak i života. Zato, ako se već ne bavimo takvim poslom da nam par nezgodnih faca obezbeđuje lokal, moramo spram mogućnosti opremiti poslovni prostor da osiguramo bezbednost i robe i života.

Pođimo od jednostavnih stvari. Alarmni sistemi koji se aktiviraju na svaki pokušaj nasilnog otvaranja ili razbijanja. Ovi sistemi mogu biti bežični, i pored ulaza mogu se postavljati na sefove. Aktivacijom alarma, odašilje se alarmni signal koji može biti povezan sa nekom službom obezbeđenja koja trenutno otklanja opasnost od provale. Postoje sitemi koji imaju zaštitu od sabotiranja, tako da niko neće moći lažnom šifrom da isključi aktivaciju alarma.

Ako se radi o prodavnicama, samouslugama gde vlasnik ili radnik stoje za kasom i tu imaju jedini kontakt sa mušterijama, mudar potez je postavljanje ogledala, kao na rizičnim raskrsnicama. Pomoću takvih ogledala možete pratiti „sumnjive“ mušterije i na vreme biti upozoreni. Obično se postavljaju na vidnom mestu, ali ali uvek postoji taj „mrtav ugao“ kada nije moguće pratiti spornu situaciju.

Tu u pomoć priskaču brave koje na pritisak tastera blokiraju ulazna vrata i automatski se zaključavaju. Naravno, nikoga ne možete držati zatvorene protiv njihove volje, tako da se ova solucija primenjuje u krajnjoj nuždi i ako je opasnost izgledna. Pored brava, postoji i tzv „dugme za paniku“. Dugme koje je postavljeno ispod pulta za kojim se nalazite i, u slučaju opasnosti, pritisak na to dugme šalje signal za pomoć službi obezbeđenja ili policiji. Takođe, pomenuto dugme može uključiti i bezzvučne, vizuelne signale za pomoć na koje će se odazvati određene službe.

Glavna stvar za miran san i bezbednost je video nadzor. Većina ljudi, zbog manjeg troška, ide na blef i postavlja kamere koje ne snimaju ništa. Služe samo kao dokaz da je objekat pod video nadzorom, a vlasnici računaju da će potencijalni napadači odustati čim ih vide. Naravno, vremenom se lako ustanovi o čemu se radi i na kraju možete zažaliti što nemate snimak napadača. Video nadzor bi trebalo da snima situacije 24/7, jer je u suprotnom samo je bespotrebni trošak na nekoliko plastičnih igračaka koje nikoga ne zastrašuju. Zbog toga, kamere moraju stalno biti uključene i beležiti svaki trenutak na hard disk, ili još bolje na server.

Veličina tolikog snimka može zauzimati dosta mesta na hard disku pa je neophodno često sređivanje i brisanje materijala. Slično je sa serverima, s tim što tamo imamo možda više prostora. Kamere moraju biti postavljene na strateškim mestima kako bi se izbegli „mrtvi uglovi“ i nepokriveni prostori. To podrazumeva dve na samom ulazu u lokal, dve na izlazu iz lokala, dve iza kase, iznad prodavca koje snimaju radnje za pultom. Onda, u zavisnosti od veličine lokala i rasporeda polica (ako se radi o prodavnici), po dve koje će pokrivati svaki red. I u slučaju ako postoji izlaz u slučaju opasnosti, obavezno po dve na ulazu i izlazu. Naravno, taj sporedni izlaz mora biti obezbeđen elektronskom bravom i alarmom, koje smo već spomenuli.

Nabrojali smo opcije koje opcije koje će sprečiti ili makar obezbediti vas i vaš lokal od nepredviđenih situacija. Na vlasniku ostaje koliko je materijalno u stanju da pokrije sve troškove, ali znajući šta može biti kao zalog, nijedna cena nije previše visoka.

Komentari

Leave a Reply

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *