Kada bračni par pokušava da ostane u drugom stanju trebalo bi da ima redovne seksualne odnose bar tri puta nedeljno. Kako potvrđuju statistički podaci oni taj cilj u proseku ostvaruju za tri meseca. Ipak parovi su različiti i to nije uvek tako.
Na brzinu začeća mogu da utiču i sledeći faktori: vaše godine, da li ste izloženi stresu, da li redovno konzumirate alkohol, da li ste pušač, imate li neku hroničnu bolest, itd.
Parovi najčešće upornošću uspevaju da dostignu svoj cilj, ali ima i onih kojima se želja ne ostvari. Ipak, ukoliko vaši pokušaji traju godinu dana, a do začeća ne dolazi, trebalo bi da potražite savet stručnjaka za oplodnju. Savet doktora potražite i ranije ako ste stariji od 35 godina. Svom ginekologu se obratite već nakon šest meseci bezuspešnih pokušaja.
Ponekad je problem koji je prepreka začeću jednostavan, a nekada skriven. On se može javiti i kod žena i kod muškaraca. Kod žena najčešći problemi su:
- hormonalni disbalans
- oštećeni ili blokirani jajovodi
- endometrioza
Problemi koji onemogućavaju začeće, a javljaju se kod muškaraca su:
- nizak broj spermatozoida
- izostanak spermatozoida
- slab kvalitet spermatozoida
Metode VTO
Postupak koji se sprovodi kako bi došlo do začeća naziva se vantelesna oplodnja. Tokom njih oplodnja jajne ćelije se vrši van tela. Najpoznatije metode vantelesne oplodnje su: Klasičan IVF, ICSI – intracitoplazmatsku injekciju spermatozoida, IVM – in vitro maturaciju jajnih ćelija, MICSI – poseban metod izbora spermatozoida morfološkim pregledom pod velikim uvećanjem, PICSI – izbor spermatozoida na osnovu testa hijaluronidaze, TESE – tehnike biopsije i ekstrakcije spermatozoida iz testisa u slučajevima kada ih nema u ejakulatu, oplodnja doniranim jajnim ćelijama, spermatozoidima ili embrionima.
Pre samog postupka sprovode se mnogi pregledi, naročito detaljni ultrazvučni, ali hormonske i ostale analize. Pošto je svaki organizam individualan i različit, doktori će na osnovu dobijenih rezultata savetovati koja od metoda je najbolja za vas.
Stimulacija janika
Desetak dana pre VTO-e počinje stimulacija jajnika. Tokom nje se primenjuje hormonska terapija u kombinaciji sa još nekim medikamentima, ne bi li se stimulisali jajnici da proizvedu optimalan broj folikula i tako dobije odgovarajuć broj jajnih ćelija. Ceo ovaj tok se medicinski prati.
Ženama se uglavnom daje savet da što je više moguće utiču na promenu životnih navika, a naročito:
- Da smanje stres
- Da prestanu da puše
- Da smanje telesnu težinu
- Da regulišu primenu lekova
Ukoliko želite da saznate više o vantelesnoj oplodnji posetite bebo.club, veb sajt koji se na opširan i edukativan način bavi temom vantelesne oplodnje.
Zašto nekada VTO ne uspeva
Specijalizovane klinike koje se bave vantelesnom oplodnjom imaju puno iskustva uspešnih, ali i neuspešnih pokušaja VTO-e.
Do neuspeha najčešće dolazi zbog neadekvatne genetske konstitucije embriona, a to se dešava čak iako je embrion prethodno imao morfološki uredan nalaz. Rizik za genetsku neispravnost embriona se povećava ako je žena starija od 35 godina.
Uzrok neuspeha može biti i neprijemčivost materice ili neki drugi zdravstveni problem.
Trebalo bi da znate da samo obavljanje postupka ne znači da ćete odmah zatrudneti. Ponekad kroz ceo postupak vantelesne oplodnje mora da se prođe i više puta kako bi došlo do trudnoće. Iako uspešnost postupka zavisi od više faktora, ona se kreće od 25 do 45%. Mogućnost ostajanja u drugom stanju putem vantelesne oplodnje je mnogo veća nego spontanim začećem.
Ukoliko dođe do otkrivanja zdravstvenog problema tokom neuspešnog pokušaja vantelesne oplodnje, doktori će preporučiti lečenje i saniranje pre narednog pokušaja.
Ukoliko vas interesuje više VTO i začeću, detaljnije informacije možete pročitati na sajtu bebo.club