Hronično oboljenje kože, koje je praćeno promenama u obliku crvenila i srebrno-belih ljuspica nalik ribljoj krljušti naziva se psorijaza. Iako je u medicini opisana i poznata još iz antičkog doba, ovo obeljenje i dan danas prate brojni stereotipi usled neinformisanosti sugrađa čiji je najveći strah da „bolest ne pređe na njih.“
U realnosti to je nemoguće te se taj strah pripisuje neupućenosti s obzirom da je psorijaza nezarazna bolest. Drugi problem koji proističe iz „vela neznanja“ jeste diskriminacija obolelih. Zbog vidljivih promena na koži psorijatični pacijenti često bivaju izloženi neprijatnostima i dodatnom pritisku koji im društvo nameće.
Pojedini faktori koji utiču na nastanak psorijaze su poznati, kao što su genetska predispozicija, trauma, stres, upotreba pojedinih lekova i infekcija stafilokokom. Reč je o autoimunom oboljenju koje može imati svoje cikluse, zahvatati različite površine kože i koje je zastupljeno kod oba pola.
Psorijaza i njeni ciklusi
S obzirom da je reč o rekurentnom i neizlečivom oboljenju, psorijazu nije moguće potpuno kontrolisati. Bolest može privremeno nestati tj. sve promene se mogu povući. Kod drugih zahvaćena površina se može značajno smanjiti. Dok ima i onih kod kojih psorijzu nije moguće kontrolisati (ovaj broj pacijenata je znatno manji u odnosu na ostale).
Tri osnovna ciklusa nastanka psorijaze su:
- Progresivna faza – karakterišu je vrlo blage promene koje se tek naziru (u obliku ospe) i koje vremenom počinju da se spajaju i sjedinjuju, praveći veće promene.
- Drugi ciklus se naziva stacionarna faza i njega karakteriše stabilizacija psorijaze (ukoliko je terapija dala rezultate). Nema pojave novog osipa. Ova faza obuhvata period nakon nekoliko sedmica od prvog ciklusa.
- Poslednji, treći ciklus označava se kao regresivna faza i kao što sam reč kaže manifestuje se sporim povlačenjem promena, koje bivaju u ravni kože koja se vremenom pročišćava.
Dodatna terapija u lečenju psorijaze
Psorijaza zahteva stručno lečenje tj. obraćanje lekaru. Jedini način da se bolest obuzda i drži pod kontrolom jeste zapadna medicina. Tome idu u prilog kliničke studije i praksa. Mnogi oboleli često razočarani „nesavršenstvom“ terapije koju su dobili, a koja ih nije izlečila i učinila da se psorijaza više ne vrati posežu za alternativnim vidovima lečenja. Uključivanje dodatne terapije i pojedinih vidova aletrnativne medicine neće ugroziti zdravlje pacijenta. U nekim slučajevima će dodatno olakšati. Tako nije na odmet upotreba dodatnih preparata koji duboku hidriraju kožu, jer za ishod imaju efikasno ublažavanje simptoma psorijaze. Važno je istaći da je lečenje psorijaze individualno i zavisi od brojnih faktora na koje ukazuje lekar uzimajući u obzir celokupnu anamnezu.
Ishrana kao lek
Promena načina ishrane kod nekih pacijenata može dovesti do poboljšanja njihovog stanja, ali ne i do izlečenja. Zato je neophodno da sa jelovnika „udaljite“ određene namirnice poput: crvenog mesa, alkohola, šećera, jakih začina, citrusnog voća, mleka i mlečnih proizvoda. Razlog je jednostavan – pojedini sastojci koji se nalaze u ovoj hrani mogu pogodovati nastanku upalnog procesa.
Meni psorijatičnih pacijenata treba da obiluje ribom, posebno onom koja je bogat izvor omega-3 masnim kiselinama, kao što je losos, skuša, tuna itd. Integralna treba da zamene belo brašno, posebno je preporučljivo heljdino. Sveže povrće, naročito lisnato je dobrodošlo, te brokoli, beli luk itd.
Gojaznost i psorijaza
Klinička praksa dovodi u vezu gojaznost i psorijazu. Navodno veće šanse da obole od psorijaze imaju osobe sa viškom kilograma. Te se savetuje i redukcija kilaže.
Konstantna nega kože
Nega kože treba biti umerena. To znači bez učestalih tuširanja i kupanja, posebno vodeći računa o vremenu koje provedemo pod tušem, ali i samoj temperaturi vode. Izbegavati duga i česta tuširanja vrelom vodom. Konsultovati lekara o vrsti sapuna, koji treba da bude blag i neagresivan. Koža mora biti hidrirana i po mogućstvu prekrivena garderobom od prirodnih materijala (kao što je pamuk). Izbegavati sintetiku.
Iako je psorijaza neizlečiva, dosta uspešno se može držati pod kontrolom. Malim promenama životnih navika možemo mnogo uraditi za naše zdravlje. Pravilna i blagovremena primena odgovarajuće terapije uz redovne kontrole su samo jedna od njih.